Investicijski Fondovi - Pametna Investicija

Prečesto nam se dešava; da kao i poput najobičnije kupnje jedan od bitnijih čimbenika postane upravo ono čega smo se najmanje nadali, a da nismo toga ni svijesni. Ono o čemu pričam možemo uvjetno nazvati «EFEKT PRODAVAČA». Poznavanje proizvoda, kvalitetni statistički podatci umotani u celofan, lijepe riječi upotpunjene ljubaznošću i prijateljskim savjetima često nas navode da kupimo baš taj određeni proizvod i to baš kod tog prodavača (koji nam prezentira proizvod). I sva sreća što je tako; što nas ne psuju i tjeraju iz prodavaonice. No ne smijemo se prepustiti trenutnom oduševljenju, kako je sve to divno/krasno te kako ćemo brzo i dobro zaraditi. Već trebamo dobro odvagnuti pod kakvim uvjetima ulazimo u nekakvu investiciju. ZAPAMTITE da se u bilo koju veću kupnju (investiciju) ne zalijećete. Takvu odluku je najbolje prespavati i odlučiti HLADNE glave.

- Fali tekst (cut) - nastavak ovog posta slijedi kroz nekoliko dana!

Kod ulaganja u Investicijske Fondove trebamo pripaziti na nekoliko bitnijih stvari. Između ostalih i na:

Dokazanu tradiciju Fonda – (prinosi kroz duže razdoblje fonda), uvijek dajemo prednost onim fondovima koji iza sebe imaju dokazani Managment koji je postizao dobre rezultate i imao višegodišnji uspijeh.

Rizičnost Ulaganja – Velika je razlika u tome dali neki fond ulaže u 20 tvrtki ili u 250 tvrtki diljem svijeta. Ili pak ako ulaže samo u auto-industriju, ili više grana gospodarstva (turizam, trgovinu, proizvodnju). Kako bi se zaštitili od velikih rizika, fond Manageri često ulažu u raznovrsne grane Gospodarstva. Isto tako; kada ulažu u jednu od grana gospodarstva biraju više konkurentskih tvrtki. Na primjer: ako se ulaže 10% ukupnog kapitala u auto-industriju onda će se kvalitetan Managment zasigurno odlučiti ulagati u više Tvrtki konkurenata kao što su: Audi, Ford, Toyota, BMW, Mercedes i sl. Isto tako se biraju i Tvrtke iz drugih grana (Npr: Coca-cola i Pepsi itd itd.). Najefikasnije TZV. Umanjivanje rizika će se napraviti upravo tako dase bira raznoliku paletu gospodarskih grana (one koje su trenutno najprofitabilnije) te se unutar njih bira nekolicinu izravnih i uspješnih konkurenata.

Visinu troškova – najviše se susrećemo sa troškovima kao što su ulazna naknada, izlazna naknada i godišnji/mjesečni troškovi održavanja. Na prvi pogled svakome je možda bitan zbroj postotka svih naknada (onih koje fond ima). No to nužno i ne mora biti pravi put za odabir Fonda sa najmanjim troškovima. Investicijske Fondove smo odabrali upravo zbog toga što nam pružaju optimalan prinos kroz neki duži niz godina (1, 3, 5, 10 i više god). Jer ukoliko želite zaraditi na Brzinu bolje da se prihvatite Dionica (pod uvjetom da ste stručnjak – jer je rizik velik i bolan).
Najmanje se izgubi kada platite ulaznu naknadu jer ste tada dugoročno u dobitku. Zamislite si da Fondovi odrade tako dobro da kroz 5 godina udvostruče vaš iznos. Zar nije bolje platiti 5% na početku, nego plaćati svaku godinu održavanje i/ili pak izlaznu naknadu koja će tada biti duplo veća – jer se i novac udvostručio.

Vrstu Fondova – Dioničarski Investicijski Fond (Equity), Obveznički Investicijski Fond (Bond), Mješoviti Investicijski Fond, Novčani Investicijski Fond (Cash). Najveći prinos od svih navedenih imaju dioničarski (Equity) fondovi ako je vrijeme na tržištu kapitala povoljno za dionice. Obveznički (bond) fondovi se često koriste kao prijelazno razdoblje do ponovnog «procvata» Dioničarskih fondova.

Prosječni godišnji prinosi fondova:
a) Dioničarski (Equity) fondovi = 10-20% godišnje – a neki i do 80% (pa čak i više), ovisno o tržištu i kvalitetnoj procjeni Managmenta fonda.
b) Obveznički (Bond) Fondovi = 3-7% godišnje
c) Mješoviti Investicijski Fondovi = 7-15% godišnje

Vlasništvo Kupljenih Udjela – Najčešća praksa je to da je obično Investitor vlasnik udjela u fondu (Vi), a ne banke ili neke druge novčarske institucije. Jer da je obrnuto, u slučaju propadanja (stečaja) banke ili sl. institucije po zakonu vam mogu garantiraju «samo» 100.000,00 kn uloga. Sve što prelazi preko tog iznosa banka nije dužna vratiti iz stečajne mase. A kod fondova, je stvar nešto drukčija. Zato jer Fond kojim možda i upravlja neka banka – nije u vlasništvu banke, i kao takav ne ulazi u stečajnu masu. Već vam se vraća kompletan ulog (tj cjelokupna vrijednost udjela na dan kada podnesete zahtjev za prodaju svojih udjela). Dakle provjerite tko postaje vlasnikom udjela kad jednom investirate u neki Investicijski Fond (Vi ili Banka/Agencija).

OPIS POJMOVA:

Investitor – je fizička ili pravna osoba koja ulaže u Investicijski Fond kupnjom udjela u Investicijskim Fondovima. Investitor mora biti vlasnik udjela a ne banka ili neka druga slična institucija. Novac prvo dolazi u DEPO Banku ili Transfernu banku ukoliko na našem području Državi nije dostupna depo banka odabranog fonda.

Transferna Banka nam služi za prijenos novca u Depo Banku. U Hrvatskoj ima već dosta Investicijskih Fondova koje vode banke koje su već tu prisutne, pa se novac slijeva direktno u Depo Banku.

Depo Banka (depozitna banka) – Zamislimo ju kao lonac u koju se slijeva sav prispjeli kapital i zajedno miješa. Nju koristi Managment Fonda kao «skladište» kapitala iz kojeg usmjerava novac u tvrtke u koje njihov Fond ulaže.

Managment Investicijskog Fonda – se sastoji od velikog broja Analitičara, «burzovnih mahera» i kvalitetnih stručnjaka koji procjenjuju i odlučuju koliko će novaca iz banke usmjeriti u tvrtke i gospodarsku granu u koje se ulaže putem fonda.

Investicijski Fond – Preko fonda se može ulagati u tvrtke u koje on ulaže. Fondovi ulažu u dionice (ili obveznice) tvrtki. A može ulagati u 20-250 tvrtki (pa čak i više). Stoga moramo pažljivo odabrati Investicijski fond u koji želimo ulagati. Jer je rizik manji ako nam je novac bolje raspoređen u više kvalitetnih tvrtki. Managment fonda bira u koje će tvrtke ulagati putem fonda.

ZAKLJUČAK: Naučili smo osnove kako fondovi funkcioniraju. Stoga prepustimo svoj kapital Stručnjacima, ako to nije naš posao!

Investicijski fondovi su derivati koji su nastali (kao što i sama riječ «derivati» kaže) iz nekih drugih vrsta financijskih instrumenata. Nastali su upravo zbog toga da prosječnom stanovniku ponude specifične prednosti kao što su: smanjeni rizik, osiguranje od gubitaka, povećanu mogućnost zaštite, smanjene troškove održavanja, diversifikaciju, smanjenje kamatne stope na posuđeni novac i sl.

Pa možemo ustrvrditi da su investicijski fondovi nastali (direktno ili indirektno) kao jedan novi proizvod (financijski instrument) na temelju dionica, obveznica i sl. koji će nam ponuditi veće povoljnosti i ostaviti nam više vremena da se i dalje posvetimo svom životu, svom poslu; te da ne moramo biti stručnjaci kako bi mogli zaraditi na svojoj investiciji (uloženim kapitalom).

Svi znamo kako je najgore držati svoj kapital mrtvim! Jer osim što propuštamo priliku lijepo zaraditi, naš novac godišnje gubi na vrijednosti od 3-4% zbog inflacije, a prečesto ga i potrošimo.

Naj jednostavniji primjer Inflacije (pad vrijednosti novca) možemo ustvrditi tako da usporedimo koliko smo toga mogli kupiti za 100,00 kn prije 5 godina ili možemo sada. Znamo da su se svi troškovi života povećali i da nam je vrijednost novca opala.

Kako bi vrijednost novca održali istom; morali bi investirati (ili oročiti) svoj novac – te dobivati bar 3-4% godišnje kamate; kako bismo realno gledajući ostali na NULI i kako nam vrijednost novca ne bi opadala.

Ukoliko želimo zaraditi morali bi dobivati barem 5% kamata godišnje. Pa su prava stvar za nas upravo Investicijski Fondovi, koji su kao takvi u svijetu prepoznati već nekoliko desetljeća unatrag. Neki postoje i više od 50 godina (npr.: Fond PIONEER).

Fondovi su u početku bili privilegija bogatih pa si prosječni stanovnik nije mogao priuštiti ulazak u takvu investiciju. Prvenstveno zbog visokih početnih uloga (koji su bili propisani) pa čak i zbog neznanja.

Danas su nam Fondovi dostupni svakome sa početnim ulogom već od 100,00 kn.

ZAKLJUČAK: Investicijski Fondovi su danas dostupni, pojednostavljeni i "fino pripremljeni" kako bi služili svima; pa je prava šteta ne iskoristiti tako odličan instrument ulaganja. Fondovi se mogu iskoristiti za oplemenjivanje našeg kapitala u svrhu: postizanja boljeg imovinskog statusa, plaćanje kvalitetnije izobrazbe sebi i svojoj djeci, osiguravanja dobre mirovine (sa glavnicom i kamatama) i sl.